srijeda, 16.12.2009.

Opet je pokucao,javlja se strah...

-Od prvog trena,znala sam da će mi biti lijepo s tobom.Mlađa sam od tebe,možeš mi majka biti,ne sramim se što sam sklopila prijateljstvo s tobom.I da nas ljudi čudno gledaju na kavi-boli me,okrećem glavu i uživam u svakoj sekundi.
-Kako bi bilo da odeš??S kim ću piti kave,i pušiti na veliko,s kim ću provoditi sate na tvom poslu tračajući dr. budale...Kako će mi biti??Taman imam o čemu razmišljati,taman imam tolike inspiracije da jednostavno to moram unijeti na papir.Papir mi promjeni boju i sliku kad pišem o tebi.Osjećam veliko olakšanje i slobodu pisanja.Kako si me usrećila...Kad bi mi bilo loše u školi,gledala bi me u oči,čvrstim i jasnim pogledom davala bi mi savjete...
Neću ti nikad zaboravit što si mi rekla,kakva da budem.Nikad neću zaboravit tvoje suze i 10-minutno išćekivanje tvog komentara.Nikad neću zaboravit kako si me puno toga naučila,a da sama toga nisi svjesna.Neću ni zaboravit to što si me zvala u Slavoniju-jer to bi bilo veliko zadovoljstvo provesti ga s tobom.Nikad neću zaboraviti suze prolivene noću i zahvale Bogu što me doveo k tebi...
Što ako odeš??Moji tekstovi neće biti isti,moji sati bit će izgubljeni, a moja duša prazna...Moje oči bit će žalosne,a smijeh ću zaboraviti.Savjete neću ni poznavati,a dolaskom u Tisak,atmosfera neće biti ista.Moje kave će mi se zgaditi,a cigareta više neće biti užitak...Ne želim da mi opet pokuca na vrata i kaže da je gotovo,a još jedno mjesto u mom srcu se počelo otvarati...

21:01 | komentiraj (0) |

utorak, 15.12.2009.

Zahvaljuć tebi,znam da takvi još postoje

->Iskreno,divim ti se.Divim se tvojoj slobodi u očima,divim se tvom duhu...Tako si pozitivna i svijet gledaš sa ljepše strane.Znam da ih mrziš iz dna duše-tvoju dušu mogu opisati kao bunar.kad se sjetiš tog zla i te nepravde ,kante iz dubine povlačiš prema gore,a kad si osoba koju ja poznajem,ona je na svom mjestu,u srcu bunara...
Tvoje duboke plave oči usijaju se u tuđima,a tvoj osmijeh,jednostavno ne možeš odoljeti,a da se ne nasmiješ.Svašta su ti učinili,zbog njih si 70-postotni invalid,ali tebe to ne sprečava da skačeš od sreće i da trčiš prema životu.Teško ti je gledati urušeni grad u kojem si prvi put progledala,prohodala,se zaljubila,pobjegla od smrti.I sama si rekla,Bog postoji i vjerujem u to,naravno,jer da Ga nema,palila bi i tebi i ostalima,nestalima,mrtvima,svijeću na Ovčari i nikad ne saznala da su duša i srce jači od neprijatelja,i za mene si simbol Vukovara...Drago mi je što sam te upoznala i nadam se da će to trajati kao i tvoj potpis "Ivanka" na zidu u skloništu,u Bolnici,u srcu Vukovara...
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
KRALJUUU

22:53 | komentiraj (4) |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.