srijeda, 16.07.2008.

Hapiness-I dont belive it...

Napokon,ugledam plave oči i nadem svoj put.A taj osmijeh,zrachio je u meni...Svaki put kad pogledash mislis da si sretan,sretan sto mozes imat takvu osobu koja te upotpunjuje i koja te miche od svega sto nije dobro....Ali to kratko traje,nije ni trajalo.Želi ići kamo i ti.I sretan si...Ali to ti je kao da imaš sliku pred sebe i režeš je škarom po sredini...A onda spojis sasvim drugi neprikladni dio slike...a ovaj bacis,ili zapalish...Pa onda gledash taj dio koji gori i počnesh plakati ali ti suze ne naviru jer ih toplina topi...Toplina koja kratko traje,nit ne traje...Hoces se pribliziti tim ocima al ipak te neka linija drzi i zaustavlja...Jedan zagrljaj je bila mala sekunda koja je nestala i koja se vishe neche pojaviti i zato su to samo memoari...Jedan pogled jedan osmijeh a ja nisam uzela sansu da se priblizim i da budem sretna...Da barem malo osjetim kak je to da barem malo uzivam u toj prokletoj sreci koja malo traje,a nit ne traje...
Image and video hosting by TinyPic
20:05 | komentiraj (35) |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.