Destoyer of nations

-Od prvog trena,znala sam da će mi biti lijepo s tobom.Mlađa sam od tebe,možeš mi majka biti,ne sramim se što sam sklopila prijateljstvo s tobom.I da nas ljudi čudno gledaju na kavi-boli me,okrećem glavu i uživam u svakoj sekundi.
-Kako bi bilo da odeš??S kim ću piti kave,i pušiti na veliko,s kim ću provoditi sate na tvom poslu tračajući dr. budale...Kako će mi biti??Taman imam o čemu razmišljati,taman imam tolike inspiracije da jednostavno to moram unijeti na papir.Papir mi promjeni boju i sliku kad pišem o tebi.Osjećam veliko olakšanje i slobodu pisanja.Kako si me usrećila...Kad bi mi bilo loše u školi,gledala bi me u oči,čvrstim i jasnim pogledom davala bi mi savjete...
Neću ti nikad zaboravit što si mi rekla,kakva da budem.Nikad neću zaboravit tvoje suze i 10-minutno išćekivanje tvog komentara.Nikad neću zaboravit kako si me puno toga naučila,a da sama toga nisi svjesna.Neću ni zaboravit to što si me zvala u Slavoniju-jer to bi bilo veliko zadovoljstvo provesti ga s tobom.Nikad neću zaboraviti suze prolivene noću i zahvale Bogu što me doveo k tebi...
Što ako odeš??Moji tekstovi neće biti isti,moji sati bit će izgubljeni, a moja duša prazna...Moje oči bit će žalosne,a smijeh ću zaboraviti.Savjete neću ni poznavati,a dolaskom u Tisak,atmosfera neće biti ista.Moje kave će mi se zgaditi,a cigareta više neće biti užitak...Ne želim da mi opet pokuca na vrata i kaže da je gotovo,a još jedno mjesto u mom srcu se počelo otvarati...

->Iskreno,divim ti se.Divim se tvojoj slobodi u očima,divim se tvom duhu...Tako si pozitivna i svijet gledaš sa ljepše strane.Znam da ih mrziš iz dna duše-tvoju dušu mogu opisati kao bunar.kad se sjetiš tog zla i te nepravde ,kante iz dubine povlačiš prema gore,a kad si osoba koju ja poznajem,ona je na svom mjestu,u srcu bunara...
Tvoje duboke plave oči usijaju se u tuđima,a tvoj osmijeh,jednostavno ne možeš odoljeti,a da se ne nasmiješ.Svašta su ti učinili,zbog njih si 70-postotni invalid,ali tebe to ne sprečava da skačeš od sreće i da trčiš prema životu.Teško ti je gledati urušeni grad u kojem si prvi put progledala,prohodala,se zaljubila,pobjegla od smrti.I sama si rekla,Bog postoji i vjerujem u to,naravno,jer da Ga nema,palila bi i tebi i ostalima,nestalima,mrtvima,svijeću na Ovčari i nikad ne saznala da su duša i srce jači od neprijatelja,i za mene si simbol Vukovara...Drago mi je što sam te upoznala i nadam se da će to trajati kao i tvoj potpis "Ivanka" na zidu u skloništu,u Bolnici,u srcu Vukovara...



KRALJUUU

Ako se prisjetim prvog dana,nisam sigurna je li nam treba biti sudeno il je to jos jedna moja fantazija...Hocu li iskreno bit uzbudena kad te ugledam ili hocu li samo ukipljeno stajati,pa kasnije razbijati glavom u zid kak sam glupa i itd.Da bar znam procijenit vl. buducnost.I opet lutam po mraku i fkt nista ne vidim...Ne cujem nikog,ne vidim niti jedan lik,a kamoli neku ispruzenu ruku.Al onda...Cuje se zvuk opasnosti,i ugledam unistavacicu naroda.Njezin lik stoji ispred mene i smjeska mi se...Prstom pokazuje u sebe i govori mi da je ona pravi put...
U petak probala sam travu,znam da nije u redu al nista nije bilo strasno.I caj se bojim da to sto mi nista nije da cu pocet duvat...A to ne zelim...Cekat cu jutarnje svjetlo,a kad se probudim,procjenit cu kako je...

Bila sam veoma mala kad sam te prvi put ugledala,ali svejedno,nisam to zaboravila...
Neka bijela svjetlost kruzila je tvojim likom.Bila si prekrasna,znam to jer ti se jos uvijek divim,mislila sam da si andeo,ali stvarno-andeo.Nisam te mogla dotaknuti,morala sam se diviti,samo pogledom...Prvo sto mi je upalo u oci,bio je tvoj pogled kojeg je krasio veliki crveni osmijeh.Tako si sirila dobrotu,koju si dotatno uljepsavala tom svjetloscu.Svile na haljina koja se cinila tako leprsavom i laganom na pogle,bila je crvene njezne boje-boje ruze.Svim time sam te jos vise htjela dotaknuti...

Penjala sam se po starim,drvenim i fuj-prasnjavim stepenicama koje su vodile u sobu u potkrovlju.Skripale bi z svakim mojim stiskom kojim bi unaprijedila korak...Prostorija je bila mracna,al ne i dio gdje je visio prozorcic.S njega si moago vidjet prekrasan zalazak sunca,sunce koje se sve vise izljevalo na more,sve vise i vise kako bi se spustao...More je izgledalo tako nevino,ali ispod onog plavog pokrivaca skrivale su se mnoge tajne...I zato bi svi tako dugo buljili u to more i pitali se...Ubrzo sam spustila pogled i pogledavala prostoriju.Kako sam isla od kutka do kutka,micuci prasinu iznad mene,tako sam dosla do jedne,spolirane kutije.Kako sam znala da je spolirana?Cudno je bilo nije imala prasine.Wird-mislim si ja,al nisam se brinula.Pih...Kud bi ja...Bila je tako topla na dodir.Kad sam je otvorila cijela se prostorija osvjetlila,kao da je sad neko malo prije ukljicio lampu.koje nije bilo u toj prostoriji...Opet sam se pogledom vratila na kutiju,pogled sam ukazala na svilenu haljinu.Primila sam je u ruke i postavila na sebe.cinila mi se prevelikom.I tako je fino mirisala,na rano jutro,kraj cvijeca i zuboreceg potoka-kao u raju...Htjela sam je isprobati i brzo sam se zatrcala prema ogledalu za koje vec otprije znam gdje stoji,samo sto sam mu morala maknuti zavjesu s kojom je bio pokriven.Predpostavljam vec dost dugo...Zadnji put sam se divila tom carobnom zrcalu,kad sam bila klinka.Bilo je to jako carobno zrcalo koje je pokazivalo tvoje najdublje zelje...Mada sam bila mala pa vjrujem da sam imala bujnu mastu...Oblaceci tu haljinu,nisam mogla vjerovati kako mi je pristajala,i kako se...kako se sirio miris...
Divila sam se,bas je bila super.Neko sam se vrijeme jos divila kad me topli dodir na lijevom ramenu prekinuo u tom.Kako sam se okretala miris je bio sve javi i jaci...Tako je visoka,i ponovno ponavljam lijepa...Nisam uopce razmisljala bojim li se ili ne jer u tom je prekinuo siroki blistavi osmijeh...Pruzila mi je obje ruke koje sam uhvatila bez razmisljanja.Cvrsto sam ih drzala...Plesale smo u ritmu,vrtjele se i smijale jednoj drugoj...A onda se odvojila i plesala u krug i gledala ozbiljno,a onda opet kao i u pocetku...Pokreti su bili nevjerojatni,kad je u jednom trenu zastala i okrenuila se prema zrcalu i dotrcala prema njemu,kao da joj se zurilo...I nestala je...Krenula sam za njom i zastala sam..To mi je jedino i preostalo...Spustila sam pogled samo na tren i ugledala ruzu...Primila sam je i mirisala dok opet nisam osjetila dodir.Al nikog nije bilo...Vratila sam pogled prema zrcalo,i tamo je stajala kraj mene,smjesila se i drzala me.Pogledala je u ruzu i polako je njen lik izblijedio...Dugo sam jos ostala pred zrcalom i cekala da se vrati...
Nisam htjela da ono sve brzo prode..........Ne.....
Nitko mene nista ne pita...........

Hoće li srce promijeniti mrznju koja se nakupila ovih par mj?Da budem dobri andeo koji pruzi ruku svima ili da budem andeo koji leti poput pepela koji ce udisanjem zgrositi svaku dusu!Hoce li me srce promjenit mrznju koja se nakupila ovih par mj.!Da pristanem na ljubav koja mi se nudi ili da je zgrozim pepelom?Da sutim kada suskaju iza leda ili da se okrenem,napnem zube i krvozedno ih napadnem?Koji glas da biram:onaju lijevi koji vuce me na zlo ili onaj desni s oziljcima koji vuce na dobro,i mir?Da kazem svoje misli ili da spustim glavu i grizem se.Da zivim u snu ili da biram pakao...

Da se skrivam ili da pokazem sto sam???

Evo,lijepo vrijeme i sad ludi vele kako cemo se lijepo osjecati,kako cemo zraciti,a da ne serem o ljubavi.joj bullshit...Kako mi idu na zivce.Jos nisam cula da je netko rekao:"Ljudi ja zracim.aaaaaa,can belive,oh my God.!!!!"Give me a break,sranja za sranjima.Ja se opče tak ne osjecam,moram se sama izvuc iz govana a tu je i Jopa koja mi uvijek pruzi ruku,takoder i luda martina...Joj joj
Dns sam dobila autogram od Voria i Duvnjaka.Kad sam ih malo pogledala,hm,prozuji mi kroz glavu-hej vidi lika,kako mu se neda silno slikati sa svakom klinkom,ili jos bolje stalno pisati jedno te istu rijec,ili jos bolje na kvadrat smijati se i praviti se da je sve u najboljem redu.Cek malo,pa i on je covjek,ne?Pa daj ga pogle kak se kesi a u sebi govori:"U jebote,otpadaju mi noge...Ah grčččč!"ahhaha.Prdaonica....JAo meni.I sad kad pomislim kak je svim tim slavnim ljudima npr.kak Xena ima myspace i kolko 100 000 ljudi i sad joj svi pisu sranja joj volim te ...Pa daj zenska to nit ne cita,ima komentare za pohvalit,ak nije 200 strana-Anyway d pojnt iz:Njima je bitno da imaju fanove i brdo love,a svaki covjek od tih 100 000 ludi za njima i trazi da se njemu javi zenska.M daj.Presla ja prek toga.slavit cu ja njenu godisnjicu 28.3 i rodendan 29.3.Al ko da ce ona znat.Boli nju guza.Ona ima svoju familiju,ne?Al bitno je da cemo Jopa,Martina i ja zajedno proslavit sub i ned.Pit cemo pivu,mozda zaigrat biljar i boli nas...
Posto sam prije mjesec dana imala operaciju ruke,neko sranje ugl nije bitno.Nemrem zglob skvrcit pa mi to razbija zelju da kupim gitaru,posto necu moc koristit desnu ruku,a jeben sam ljevak...I tak to.Kupujem si sutra kozne hlace,jebemu moram marte ulastit.Pa eto da malo znate o mojoj privatnosti.
Eh da,,ehehe ovo morate cut:JOPA I JA IDUCE GOD IDEMO NA HRV TRAZI ZVIJEZDU!ahaha za smijat.Ako ste gledali to sranje ond ste ujedno i vidli KATARINU ODELJAN-cura ide samnom u razred. pjevala je neku 15 sekundu operu.Ak ste gledali sig ste culi da joj je poznati Fox-malo sumast lik ,reko da je debela...eee a cura je umisljena na kvadrat a sva je pocrvenila kad joj je to reko pred cijelom drzavom.AHahah upisala sam se..Nela joj je ....Nek se malo spusti...
I tako kad ljudi vec lebde mislim da je vrijeme da slete jer bu ih sunce poprzilo.HAahaha nadajmo se na da ce AKtarina bit 1.
Drz te fige...

Kaze da je ovo crna godina.Zato sto ce jos dva puta biti petak 13.Neznam hocu li u to povjerovati ili ne.Ali moglo bi biti moguce jer kako stvari stoje moguce je.Prije sam jos odlucila okrenuti novu stranicu,al kako pisem po njoj.Hm,nejde bas kako sam zamisljala...Srce mi se ne smjeska,ocjene su katastrofa,prijateljstvo je jedino sto imam.Josipa-sto bih ja bez nje.Cura svijet gleda kroz realnost.Ali fkt bas gleda.A ja pak ne zelim to.Zivim u velikoj masti.Stvaram svoj svijet i uzivam u njemu.Ova stvarnost je preteska.Neda mi se vise brinut za sitnice i mucit njima.i vise se ne brinem.Sada me jednostavno nije briga.Ogovaraju me?boli me k.Okrive me?nek si puse k.Smetam im?ajd bok...
Zato postoji taj izmisljeni svijet jer tako se osjecas najudobnije,i nitko ti ne smeta.Mastas o onom sto volis.


Soulmates forever

Stvarno se osjecam prazno,prije me boljelo kad bi te neko uvrijedio,a sada me nije briga,prazna je stolica u mom srcu,gdje bi ti trebala sjedit.Vrata su otkljucana,pobjegla si.Vrijedaju me,nije me briga,okrenem se.Svi me pitaju sto mi je.Ma nista,spava mi se.Ali to ocito nije problem.Kadm e i vlastita majka hoce poslat psihicu-ocito nesto nije u redu samnom.Kad mu kazes da je tvoje mjesto prazno,hoce li mi pomoc?nece,ja cu jos uvijek biti sama.Drago mi je sto upoznajem ljude koji nsu sami,al svejdeno.Koju zelju moram trazit da se ispuni,a da se ispunim.
Dobro.To je valda to....
Neda mi se biti u skoli,takvo je stanje da si nemre biti u skoli.Radje cu biti u Enigmi i sjediti sama i gledati ljude oko sebe.Gledat cu prema vratima i umisliti da ces doci.Ali tako si daleko da mogu samo sanjati.
Here without you,baby...

Ovo je grozno...

Ah,nova godina ko da to mijenja ista.Ah da,vele da mijenja,da ti se dogadaju lijepe stvari,nalazis nove ljude,zaljubis se-hje,wright!Slavis rodenja svojih bliznjih,i onih koji su daleko-i upravo ta rodenja slavis sam...Oni neznaju za tebe,a ti im se divis i opet se digne jos jedna brojka...A zelis da ostane kao u snovima...
U zadnje vrijeme kad sam sanjala imala sam cudne snove...Prije 3 dana bio je jedan koji je u pocetku bio lijep a onda se u jednom trenu na drvecima pojavile zmije...(u Bibliji-znate ono kad je eva uzela jabuku od zmije il tak nest...)
To su grijesi,a bilo ih je mnogo...Znam,svjedna sam da puno grijesim...Odabrala sam takav put i znam da mi se nece oprostiti,ali osjecam se tako i idem takvim putem...
A sto se tice "soul mates" nema je...Nit se necu previse nadati da ce skoro doci,ali nadat cu se...
Znam da je nova godina i da trebam krenuti novim pocetkom i novim pogledima.Jednostavno sam jos uvijek na onoj strani i cekam da prijedem cestu,al je guzva i nemogu se probiti...Morat cu cekat,jer mi to ocito i preostaje...Neznam...Razmisljam da se cak ostavim maske da se vise ne pretvaram da sam mrgud i da imam power...Jer kukavice ko ja...Hm...Sjede u kutu i plače...Eto to sam ja...Xena mi je idol jer osoba poput nje vrijedi biti...Zasad se evil Xena i to mi pase,na tom sam podiju...Ne zelim se mijenjati...A oni koji se prave da me postuju zbog toga-hhh..vratit cu svima duplo...A oni koji to pisu u komentarima i nemre mi to rec u facu neg se predstavljaju kao neke druge osobe koje ja znam ....Kopas samu sebe jer znam da si ti...I dr put mi ne trubi o pickarijama a sama to radis...Budalo!!!

Vracam se,opet.Sve se opet ponavlja,svaki put.Glava mi je napunjena raznim glupostima,gubim se.Utjehu trazim u alkoholu.Popim gutljaj sve zaboravim.Osjecam se dobro.Pilim na gluposti,sve me dira.a kad opet mislim na tebe,rastuzim se.Mogla sam krenuti u tvojim vodama,ali ja sam bila kukavica pokazati se.Bilo me sram.jednostavno nemam hrabrosti...Kad sam ispravila lose,to mi se nije vrijedilo,nije bilo zabiljezeno.I nije fer i namjerno mi se to radi.Nije fer!Iznjela sam misljena svoja i krivo sam ocijenjena,svatko ima svoja razmisljanja i svi to kazu,al nikad s pravom ne misle.Nesto dobro sto sam stvorila,unistava se...Kad mi se lijepo htjelo desiti,ja sam odbijala.A sad mi se to vraca i svijesna sam...Ali nemrem se vratiti.Kad molim da mi se pomogne,ne odbija me se,neg me se laze.A ja sam poludjela.U svojoj sam glavi stvorila svoj idealan svijet.Slican paklu,al gori je jer u njemu ja vladam i osvecujem se svima onima koji su me pljuvali,tukli,vrijedali...Sad se ja njima osvecujem,a vjeruj mi,i ti ces doci na red...Ja sam ta,koja nosi krunu zla,pije casu punu krvi,drzi mac uza se kao zastitni znak.Sjedi na prijestolju i svi joj se pokoravaju.Ili umru...Ja sam ta koja nareduje,koja dijeli dobro i zlo...Osvetit cu se onima koji me krivo pogledaju,i njoj cu se osvetit.Koja me gleda s visoka,koja misli da je bolja,i zeli namjerno radit zlo da bi zavrsila tamo dolje,gdje ce se iznenadit,kad me ugleda...Vidjet ce i pozeljet da nikad nije upoznala vraga koji sijedi na stolici oblozenoj kostima zrtva.Kad zavrsim misiju,prosudit cu sebi...

Pustinjska ruza je najtuznije bice...Sama je usred pustinje.Nocima trazi toplinu,a ljeti trazi hladnocu.Kad bi ljudi prolazili,a ljeti trazi hladnocu.Kad bi ljudi prolazili,bilo to pjeske,s konjima,devama-ne bi je zamjetili.Jedina crvena biljka usred te pustinje usred tog sugavog toplog pijeska-nitko je nebi zamijetio.Uvijek bi ostala sama trazeci partnera ili...Jos bolje,nekog ko pokusava biti....Njezina bi ljubav ostala zarobljena u njoj,nije je imala s kim podijeliti.Zazelila je da vrijeme brze prolazi,da stigne do tog uzasa....Kad je to zazelila,stvarno joj se to desilo...Vrijeme je brzo prolazilo.Jos se sjeca 9. mj....A sad je vec zima...Hladno joj je,ali mora trpjeti...Kas se mislima vracala u proslost,rastuzila se,i pala je jedna hladna suza.Za njom su krenule jos 2. pa 3.Kad je zadnja pala narasla je jos jedna prekrasna crna ruza.Sjajila je,imala je prekrasna plava,mala zrnca po sebi.Bila je visoka i vitka-bas je sve imala sto je pustinjska ruza htjela.Ali ta ruza nije imala osjecaja,bila je obicna biljka.Svakim danom,pustinjska ruza bi je gledala i divila joj se,ali je ova uvijek bila ista.Jedne je noci ta ruza uvenula,a pustinjska je ruza,opet,ostala sama.Sada je plakala da je svi vide,ljudi bi prolazili i ugledali je.Svejedno nebi marili za nju,cak su i gazili preko nje.Bilo to ljudi il zivotinje.I dosao je taj trenutak i slomila se.Uvenula je...Njezini osjecaji jos lebde u zraku.Sada su ti osjecaji pohranjeni u jednom covjeku i tamo ce ostati dok se to isto ne desi i tom covjeku,a onda opet,mozda nastane
Pustinjska Ruza...

-Kad slusam pjesme ove na blogu,vracam se u onih ljepih dana.Kad sam bila dijete i kad sam te voljela jako puno(jos uvijek),al kad sam mislila da je to nesto cudesno imat u srcu,da je to prekrasno.Znam da i ti tako mislis jel si nam puno puta to rekla.Znam da mogu vjerovati da ti si moj andeo u zvjezdanom nebu koji gleda i danju,a posebno nocu,smjeskajuci mi se.Znas da uvijek,nocu,gledam kroz prozor i zelim te dotaknuti,al tako si daleko.Ponekad zelim zaplakati sto si tako daleko i sto nemogu upoznat osobu poput tebe,ti si cudo i zelim da svi tako gledaju.Svatko u srcu ima svoje cudo.Svi smo razliciti.Kad zelim zaplakati,pocnem,al nakon par trenutaka zamislim se.I...Sretna sam sto sam jedna od tvojih koje te vole...Poslusajte pjesmu Celine Dion.
To mi je dalo inspiraciju da ti napisem ovaj tekst.Svjesna sam toga da ga nikad neces procitati,al tako si mogu olaksati.I boli me k.... sto ce dr misliti,jer ti si moje svjetlo u mraku,jer ti si moj topli poljubac na hladnom licu,jer ti si zagrljaj koji vrijedi imati.Tvoj lik vrijedno je imati,tvoje ruke ce biti vrijedne drzanja.Evo,prve suze su krenule i kad pogledam lakse mi je reci vam...
Neki misle da sam ocajna tobom,i to me boli...Ali kako da im objasnim??
Ne zelim biti luzer,al svatko ima neobicnoe puteve.Tako i ja.

Drago mi je sto sam upoznala osobe koje me prihvacaju kakva jesam.Uvijek cu im se smjeskati,uvijek cu ih istinski gledati,uvijek cu im pomoci ruku pomoci,(uvijek cu markati s njima)
uvijek cu vas ljubiti i voljeti jer me prihvacate...Tamara ,Josipa fala wam...

Katkad se pitamo jesmo li stvoreni da volimo ili smo samo sebicni.Jučer sam ga vidla...Odmah sam osjetila kako mi srce lupa,kako ubrzano disem...A nemogu ništa raditi.Nemogu ga poljubiti...
Ocjene:pitala me kemiju,i samo je sa strane nesto napisala,al ce me pitat,pov sam dobila 3,a mogla sam i bolje...Jednostavno nisam sigurna u sebe.Bilo to da idem u skolu ili iz,uvijek slusam pjesme i mislim da ce mi se svaki tren vrata otvorit...Ali nece.Ocekujem da dodje andeo koji ce me prosvjetliti,koji ce mi dati nadu,i put po kojem cu ic....Al nema je...Nema....
Moj andeo je obijesen o kriz.Nisam ateist,vjerujem u isusa,makar se katkad zapitam...Ali obijesen je o kriz...I nemoze doci....A ja trazim kljuc da ga oslobodim i trazim,pa trazim bzvzz.I nemogu naci....Sto trebam napraviti????
Sto????Sto????
Svatko ima andela,vraga,duha,bilo kog,a ja ga tek sppasavam,a trebao bi on mene.
-Emaci su neki emocionalni ljudi,i ja sam,ali si ne trgam ruke i glupiram.Samo sam tuzna duboko u sebi.Kad sam vani smijem se....
Bas je bilo na televiziji da je sve vise djece u depri,Neki su radi gluposti,ali i ja se pitam....
Da nije sve to moja masta.Ali nebi se zezala sa mojim srcem.Ali nemam put....Nemam....Vec mi ide na zivce ovi moji postovi ,tuzni...Ali oni su iskreni,i stvarni...Necu pisat da sam happy ako nisam...Ako sam se ubila onda ce netko poslije mene izjavit da sam mrtva.I tak je to....
Andele,naci cu te...Ali ti ces mi pomoci...

Kad sunce izađe,pokaže se
lice veselo.Gleda
tvoje oči,koje me podsječaju na morsku dubinu,gdje se ti očito nalaziš.
Kosa bujna i razigrana.Valovita
kao mali valovi.Zamislim te
noću i odmah se
sjetim tvog mirisa,svaki put
kad bi te
zagrlila...Tvoje dobro srce vara,
nezna što bi,al kad gledaš,isti smo,volimo,
a nismo voljeni.Tvoj osmijeh budi u
meni svaku želju.Tvoji
pogledi,bude u meni lažnu nadu.
Poljupci su nježni.Sretna sam
što sam ja u tvom naručju.Tvoje
tople riječi oborile su me.Uvijek
sam bila jaka,i nisam padala na to,
al sad priznajem...
Govorio si tako samouvjereno,a ipak si me lagao.Voljela sam
te,a i još uvijek,a ti si sepretvarao.Noćima sanjao si drugu i
zamišljao me kao nju...
Al još uvijek te volim.I još
uvijek te tolko mrzim...

Život mi se cijelo vrijeme vrti oko istog.Oko jedno te iste točke...Oko jedno ze istih ljudi.Upoznaš neku osobu koja ti se sviđa,jako sviđa.I kaj dobiš?Nogu u dupe i to zbog debilnog razloga.Barem je meni glup.Treba krenut dalje,ako ostaneš na istoj poziciji,gotov si,nema dalje.Al ne kužim zakaj se ne napravi barem mali korak i tako dok se ne dođe do sreće.A ne,joj to je teško!Ak si cijelo vrijeme to nabijaš u glavu nećeš nikad krenut,To mogu i ja reč,joj teško je.Evo savršenog pr:Meni se neda učit,al fakat mi se neda,znam da je to pogrešno.I dobim kolac.I kaj?Neću sad cmoljit bzvz,idem štrebat i dobim gratis,pa onda nabijam glavom u zid jer to prije nisam napravila.Sam nek neko veli da ovo nije savršen primjer.Pogotovo TI!Zna ko!Savršena prilika,savršena tema,savršen primjer za korak.Ugl.To je priča o jedno te istom čovjeku.
A ljudi!Svaki usrani dan dodjem u isto vrijeme na istom mjestu i moram gledat u onu kaj sluša HLADNO PIVO I CAJKE,ili još bolje:"Ja nisam metalka!",a kaje onda???Katasrofa joj je stil.Oblači se kometalka a sluša ovo gore.Puhni si v uho!BLAGO rečeno!Ili da moram gledat onog dobrog umišljenka koji priča da je ovo-ono,a nit je sim,nit je tam.Ali,svejedno je dobar.Barem nasmije na neki sovinistički način.Ili onaj:O,bogte dosandan M kaj cijelo vrijeme zajebava i misli da je faca.Pazi ovo:hoda kraj mene i drpi me nogom u dupe.Jadno!Al baš jadno!A ono dvoje sretnih zaljubljenih stvorova!Ok!Oni su jedini normali,odu tam u grmlje i ne ometsju nas babe dosadne.Tam se ljube itd.H...pitaj Boga kaj rade.E,ovo je najbolje.Visok je,mršav,ali on ima mišiće i to one ganc nove,male kad stisneš NIŠ SE NE VIDI.Još jednom:Puhni si v uho:0
Dobro.
Jedan mali koji se nedavno ošišo i koji fura SYSTEM,MATELICU itd. majce,on je ok,I jedan sa emo friz(ali nije emo)koji uvijek pozdravlja s Peac man.Oni su valda jedini tam normalni.A ima jedna bivša plavuša,al još uvijek je plava.Izgleda kao mala dobra bubica(e,moj,igore.izgled nije važan.A to upravo gledaš.a ne vidiš što se nalazi iza tih vrata.),a da otključaš vrata!Kljuc-kljuc.Mi o vuku,a vuk na vrata.Ma jebeš sve.Više se neću ni pomaknut,imam ja važnijeg posla od slušanja ja nemogu,ja nemogu.E pa!AKO TO HOĆEŠ,TO MOŽEŠ,A TI OČITO NE ŽELIŠ.PUCAJ SI MEĐU OČI.
STROGO rečeno



moje djelo.ja bi prekrižila srce,al šteta!